Brojne izmjene Zakona o radu stupile su na snagu od 01. siječnja 2023. godine. Jedna od tih izmjena je i odredba koja se odnosi na sklapanje Ugovora o dodatnom radu.  

Radnik koji je zaposlen i radi u punom radnom vremenu, odnosno radnik koji radi kod više matičnih poslodavaca, tako da je njegovo ukupno radno vrijeme 40 sati tjedno, može dodatno raditi na temelju ugovora o dodatnom radu za drugog poslodavaca.

Radnik je prije početka rada kod drugog poslodavca dužan obavijestiti matičnog poslodavca o sklopljenom ugovoru o radu dok mu njegova suglasnost više nije potrebna. Matični poslodavac može zatražiti od radnika da prestane obavljati dodatan rad kod drugog poslodavca samo ukoliko za to postoje objektivni razlozi, osobito ako je to protivno zakonskoj zabrani natjecanja ili ako se obavlja unutar rasporeda radnog vremena radnika kod matičnog poslodavca. U tom slučaju primjenjivat će se odredbe Zakona kojim se uređuje zakonska zabrana natjecanja.

Ukoliko se dodatni rad kod matičnog poslodavca preklapa s radom koji proizlazi iz ugovora o dodatnom radu, radnik je dužan najkasnije u roku od tri dana prilagoditi radno vrijeme kod drugog poslodavca.

Što se pak tiče prava na godišnji odmor, poslodavac kod kojeg je radnik zaposlen u dodatnom radu dužan je, na zahtjev radnika, omogućiti korištenje godišnjeg odmora radnika u istom tjednu u kojem godišnji odmor koristi kod matičnog poslodavca.

Ugovor o dodatnom radu mora biti sklopljen u pisanom obliku i sadržavati sve podatke navedene u članku 15. st. 1. Zakona, a može se sklopiti na određeno i neodređeno vrijeme.

VAŽNO

Ugovorom o dodatnom radu ne smije se ugovoriti radno vrijeme u trajanju dužem od 8 (osam) sati tjedno, osim iznimno, u slučaju ako je raspored radnog vremena u dodatnom radu utvrđen kao nejednaki, kada tjedno radno vrijeme u dodatnom radu smije biti duže od osam sati tjedno, ali ne duže od 16 sati tjedno, uključujući i prekovremeni rad kada je Zakonom dozvoljen.

Također ugovor o dodatnom radu može se sklopiti u trajanju dužem od 8 sati tjedno, ali ne duže od 16 sati tjedno, pod uvjetom da je sklopljen na određeno vrijeme u trajanju koje nije duže od 4 mjeseca.

Što se tiče prekovremenog rada valja naglasiti kako matični poslodavac može radniku koji radi u dodatnom radu naložiti prekovremeni rad samo ako radnik dostavi poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad, osim u slučaju više sile kada pristanak radnika nije potreban, dok poslodavac kod kojeg radnik obavlja dodatni rad ne smije naložiti prekovremeni rad, osim također u slučaju više sile.

Prekovremeni rad se u pravilu uvodi zbog povećanog opsega poslova, te u tom slučaju oba poslodavca moraju voditi računa o zakonskim ograničenjima takvog rada.