Velika Gorica i Turopolje poznati su po obrtništvu i trgovini još od davnina. Velikogorički obrtnici su uvijek bili organizirani i vodili su brigu o svom članstvu.

Još 1602. godine kralj Rudolf II. podijelio je Velikoj Gorici sajamsko pravo održavanja četiri godišnja i tjednog sajma. Godine 1831. Velika Gorica dobiva još dva godišnja sajma, a početkom dvadesetog stoljeća tu se održavalo 12 godišnjih i redovni tjedni sajmovi. Održavanje sajmova poticali su razvoj obrta i trgovine pa sve veći broj obrtnika naseljava Veliku Goricu.

Velikogorički ceh Pisane tragove udruživanju obrtnika nalazimo u dokumentu iz 1844. godine. Iz „Protokola Gorničkih meštrov“ saznajemo da je 1844. godine udruženje već postojalo, ali ne i kada je osnovano. Godine 1846. udruženje je potvrđeno, a kralj Ferdinand I. izdaje „Privilegij Velikogoričkog ceha“. Uz Privilegij potpisana su i Pravila ceha, koja uređuju odnose među majstorima, djetićima i dečkima, odnose u upravi ceha, o brizi za bolesne majstore, skrbi prema udovicama, pokopima i provodima. Članovi Velikogoričkog ceha, zvanog „Veliki ceh“ sastajali su se na dokonček i pred otvorenom ladicom, kao svojim simbolom koja je predstavljala cijeli ceh, primali su nove članove, oslobađali dečke-šegrte i djetiće-pomoćnike, rješavali i druge probleme od zajedničkog interesa. Onaj tko

nije bio član ceha nije se smio baviti obrtom. Specifičnost Velikogoričkog ceha je što je okupljala obrtnike raznih struka. Iz prvog popisa cehovskih majstora iz 1847. godine saznajemo da je u Velikoj Gorici bilo 35 obrtnika.

Obrtničke zadruge Obrtnim zakonom iz 1872. godine ukinuti su cehovi, a obrtnici se udružuju u zadruge. Osnivačka skupština Saveza hrvatskih obrtnika održana je 7. travnja 1907. u Zagrebu, a zemaljska vlada iz je potvrdila pravila tek sredinom kolovoza 1908. godine. Prateći zbivanja na državnoj razini, niti velikogorički obrtnici ne zaostaju u organiziranom djelovanju. Već 27. lipnja 1908. godine osnovana je Mjesna organizacija Saveza hrvatskih obrtnika u Velikoj Gorici. Na čelu joj je bio pročelnik Janko Bačani, klobučarski obrtnik. Velikogorička organizacija održavala je redovitu vezu sa središnjicom, učlanjivala nove obrtnike i sakupljala članarinu, širila obrtnički tisak, davala savjete i podršku članstvu.

Savez hrvatskih obrtnika U razdoblju od 1924. do 1929. godine nastupile su organizacijske poteškoće, a obrtnici su se našli u teškom položaju. Bilo je sve manje posla, rasle su obveze, smanjivali se prihodi, a nisu bili zaštićeni ni od koga. Grupa mladih velikogoričkih obrtnika osjetila je potrebu da se nakon višegodišnjeg zastoja ponovno strukovno povežu i organiziraju. Na inicijativu Nikole Buture 25. veljače 1930. održan je sastanak na kojem je odlučeno da se Mjesna organizacija Saveza hrvatskih obrtnika u Velikoj Gorici reorganizira. Konstituirajuća skupština za kotar Veliku Goricu održana je 9. ožujka 1930. godine. 

Udruženje zanatlija Udruženje zanatlija za srez Velika Gorica okupljalo je sve obrtnike velikogoričkog kotara. Od 1953. godine djeluje kao Zanatska komora, a iza toga nekoliko puta mijenja naziv. Godine 1970, prema rješenju izdanom od „Stanice javne sigurnosti“ Općine Velika Gorica registrirano je kao „Udruženje samostalnih zanatlija u Zagrebu – Podružnica Velika Gorica“. Danas djeluje pod nazivom Udruženje obrtnika Velika Gorica. Udruženje samostalnih zanatlija imalo je svoje sjedište u Zagrebačkoj ulici, zajedno sa Zanatskom zadrugom VE-GA.

Procvat obrtništva Osamdesetih godina prošlog stoljeća dolazi do procvata obrtništva i povećanja broja obrtnika na velikogoričkom području. Pojavljuje se potreba za novim, većim prostorom za djelovanjem, ali i za profesionalizacijom usluga i aktivnosti. U Udruženju 1982. godine u stalni radni odnos zaposlena je Maja Marica Filipović, diplomirana ekonomistica, na radno mjesto tajnice. Gospođa Filipović taj je posao obavljala do 2016. godine, kada odlazi u mirovinu. Tajnica Udruženja od 2016.godine je Sonja Mišerić.

Dom obrtnika - Kula Godine 1985. Udruženje samostalnih privrednika Općini Velika Gorica upućuje zahtjev za dodjelom zgrade u Kurilovečkoj ulici, „kako bi je preuredili u poslovno-izložbeni centar udruženja samostalnih privrednika,“. U traženoj,tada napuštenoj ruševnoj zgradi ranije je bila smještena srednja škola, odnosno Centar usmjerenog obrazovanja „8. svibanj 1945.“ Molbi Udruženja je udovoljeno i obrtnici su vlastitim sredstvima 1986. godine započeli obnavljati i uređivati zgradu Doma obrtnika, takozvanu Kulu. Srednjoškolski centar je preseljen u novu školsku zgradu koja je za potrebe Univerzijade 87. izgrađena u Ulici kralja Stjepana Tomaševića. Obnova Kule završila je 1987. godine, kada se Udruženje i seli u novouređene prostore. Na adresi Kurilovečka ulica 5, djeluje i danas.

Velika Gorica je od 1980. do 1990. godine imala je između 800 i tisuću obrtnika, pretežno proizvodne djelatnosti. Najzastupljeniji su bili metaloprerađivači, prerađivači drva, plastike i tekstila. Prosječno je svaki obrtnik zapošljavao više od 10 radnika. Bile su zastupljene i mnoge uslužne djelatnosti.

Domovinski rat Početkom Domovinskog rata dolazi do pada proizvodnje, zbog smanjena tržišta i pojačanog uvoza. Tada se bilježi rast otvaranja trgovačkih, ugostiteljskih i uslužnih obrta poput servisa za instaliranje i popravak, knjigovodstvenih servisa i slično. Velikogorički obrtnici aktivno su sudjelovali u obrani Republike Hrvatske na bojišnicama diljem Lijepe naše. Istovremeno u Velikoj Gorici Udruženje obrtnika je među svojim članstvom organiziralo brojne akcije za pomoć stradalnicima Domovinskog rata. 

Odmah na početku velikogoričko udruženje u suradnji s Zanatskom zadrugom VE-GO 1983. godine organizira izložbu „Susret mali i velike privrede 1983. godine“. Izložba je za cilj imala pokazati postojeće proizvodne i kooperativne mogućnosti male privrede velikogoričkog područja. 

Velikogorički obrtnici, uz organizacijsku, tehničku, ali i financijsku pomoć svog matičnog udruženja, počinju sudjelovati i izlagati na svim većim sajmovima u regiji. Obrtnici pojedinih struka predstavljali su se i na specijaliziranim sajmovima.

Poznati su posjeti i višegodišnji nastupi velikogoričkih obrtnika na Zagrebačkom velesajmu, na sajmovima u Zaprešiću, Mostaru, Gudovcu, Celju, na sajmu obrtništva u Munchenu. Velikogorički obrtnici predstavljali su svoje proizvode i usluge na specijaliziranim sajmovima poput Sajma vjenčanja i Zagreb Hair Show, te nastupali na revijama poput Zlatne igle u organizaciji Obrtničke komore Grada Zagreba.

Udruženje se bori i za popularizaciju i opstanak manje atraktivnih zanimanja. U suradnji sa Srednjom strukovnom školom Velika Gorica, Hrvatskom obrtničkom komorom, resornim ministarstvom te Gradom Velika Gorica definiraju se deficitarna zanimanja. Učenici koji su ih odabrali dobivaju stipendiju. Velikogoričko Udruženje godinama pokušava pronaći omjer između, na tržištu traženih zanimanja i upisanih učenika za pojedina zanimanja.