Udruženje obrtnika Samobor, Svete Nedelje i Stupnika ima još jednu obrtničku zvijezdu među svojim članovima. To je obrtnik – lončar iz Svete Nedelje Igor Romić čiji je kratki opis poslovanja objavio Poslovni Dnevnik.
Osim lončarstva, ovaj obrtnik bavi se i fotografijom, neko vrijeme bavio se i slikarstvom, no formalno likovno obrazovanje nema. “Ja sam po struci kuhar“, kaže Romić.
Kad je krenuo u „obrtničke vode“ 2003.godine početak je bio težak te je prvu poslovnu godinu zaključio je s prihodom od svega 250 kuna. Iako je isprva želio raditi tanjure, tada još nije bilo potražnje na tržištu za takvom vrstom keramike. Stoga počinje sa sitnim suvenirima, no najviše je radio po narudžbi, npr. šalice. No, ubrzo dolazi prvi uspjeh – izrada keramičkih boca za maslinovo ulje. “Nisam imao pojma kako. Ali sam rekao da ću napraviti. Mlad si, tek si otvorio obrt i možeš sve”, kaže Romić. Maslinari su našli njega i pitali ga može li izraditi bocu. Boca za maslinovo ulje osvojila je i međunarodne nagrade za dizajn, a potpisuje ga jedna zagrebačka marketinška agencija, dok je Romić sudjelovao u njegovu nastajanju.
Dok je na početku od opreme imao samo drvena vrata na dva stalka na kojima je mijesio glinu, četiri godine kasnije proizvodio je stotine boca u radionicama na Trešnjevci i Kajzerici, opremljene velikim pećima za pečenje keramike i zapošljavao je troje ljudi. Širenjem obitelji na petog člana Romić gradi kuću u Svetoj Nedelji, gdje se i danas nalazi STUDIO CROKER.
“U to vrijeme započinje uspon gastronomije, otvaraju se vrhunski restorani, a kako su tražili jedinstvenu opremu, došli su i do tanjura”, pojašnjava Romić. Kontaktira ga Rudolf Štefan, glavni kuhar čuvenog šibenskog restorana Pelegrini i tako počinje suradnja koja će potrajati pet godina. To je bila odskočna daska u njegovom poslovanju nakon čega Romić postaje svojevrsna lončarska zvijezda među hrvatskim restoraterima.
Najviše posla u STUDIJU CROKER je tijekom proljeća kad mu se obraćaju klijenti s Jadrana te u jesen, kad radi za kontinentalne klijente. Godišnje utroši oko osam tona najfinije njemačke mješavine gline ‘kamenine’. Igor Romić sve radi sam i to ga je počelo ograničavati s obzirom na opseg posla, ali kaže da nema koga zaposliti u poslu koji traži vještinu, ali i veliku predanost i koncentraciju. “Izrada svakog tanjura sastoji se od 12 radnih operacija, a u svakoj operaciji moguće je uništiti proizvod. Da netko dođe i kaže mi da ga naučim poslu, da želi raditi i time se baviti, odmah bih ga primio. Ali mora znati da se ovdje naporno radi”, ističe Romić.
Planovi ovog umjetničkog obrtnika uključuju skorašnje lansiranje web trgovine. No, to traži formiranje standardne ponude. “To prvenstveno radim zbog privatnih inozemnih kupaca koji znaju cijeniti takve proizvode“, zaključuje Igor Romić.
Anonymous