Miris cimeta i medenjaka, rukom izrađeni nakit na boru, radost  drvenih igračaka, pjesma dječjeg zbora, blagdansko svijetlo i vraćanje u neka dobra stara vremena…

Magična zimska bajka zagrebačkog Obrtničkog Adventa upravo je započela svoje novo poglavlje, a posjetitelje zagrebačkog Adventa pozvala na jedno sasvim uzbudljivo putovanje kroz vrijeme inspirirano dječjom maštom.

Vraćamo se u 19. stoljeće kad se tradicija izrade drvenih igračaka prenosila kroz generacije jednako kako su se drvene igračke čuvale i dijelile unutar obitelji i povezivale te iste obitelji u priče o djetinjstvu, one koje su nam pričale bake. I danas drvene igračke pružaju djeci sate zabave i potiču razvoj logičkog razmišljanja i motorike. Njihova jednostavnost i izdržljivost i dalje su prvi izbor roditelja, jer često u istima uživaju i stariji, a kroz igru nam daju tu dimenziju zajedništva.

I upravo je to ona čar koju osjećamo dok se šetamo nekadašnjim prvim “shopping centrom” u Zagrebu, romantičnim prolazom Matice hrvatskih obrtnika u kojem je predstavljen Obrtnički Advent. Prvi je to put da je Obrtnički Advent dio turističke ponude Grada Zagreba i novitet kojim se Grad i TZ Zagreb ponose, prvi koji otvara novu razinu podrške obrtnicima, čuvarima tradicije i okosnice ovog grada.  

I pitamo se nije li vrijeme za neko novo vrijeme…

Ponosni smo i mi, jer smo u ovoj “čudnoj” godini uspjeli našu zamisao pretvoriti u pravu blagdansku bajku. Ponosni, jer su još jednom vrijedne obrtničke ruke u svima nama probudile iskreno i zaigrano dijete i poštovanje prema onom što je bilo nekad, prema baštini i vrijednosti.

Bilo da smo nostalgični ili sentimentalni prema vremenima “kad je sve tako bilo bolje” bilo da razumijemo brzi tehnološki tijek kojim svijet “ide naprijed”, ponosni smo, jer smo kroz ovaj Advent kao obrtnici oživjeli prošlost, a time sačuvali i budućnost onoga što Zagreb zaista jest. 

I možda sutra jedno novo dijete zbog ove uspomene ne poželi biti youtuber nego izradi Pinokija novog doba. Možda odgojimo nove ekološki svjesnije generacije koje će umjesto plastičnih izabrati upravo drvene igračke. 

Možda se ovih blagdana kroz igru vratimo sebi, kako je davno umjesto nas zaključio mudri Heraklit: 

“Čovjek postaje najbliži sebi kada postigne onakvu ozbiljnost koju ima dijete dok se igra.” 

 

Vaš Mravac Plavac